Moj internet dnevnik
hologram

tracker
eXTReMe Tracker
Blog - prosinac 2013
četvrtak, prosinac 26, 2013
 

Ne oklijevam….
I ne odustajem prerano
Naučila sam čekanjem
Da treba znati otići
Dok još obraz na koži stoji
Izliječena od svih bolesti
S nekoliko ožiljaka samo
Na grudima bijelim
Moje košulje s tvojim mirisima
Dotaknu sve rjeđe
Otpušta me ljubav s liječenja
I krv pročišćena od tuge
Ne budi uspomene više
Okrunjen mojim usnama
Princ sa izgubljenom krunom
U ovoj priči s previše likova
Mojim posljednjim poljupcem
Žabac si postao
Sanjive magle zatvaraju putove
Do tvojih dvora šutnje
I da mogu ne želim više
Njegove me ruke čekaju
Znaš da volim biti
U zatvorenom krugu zagrljaja
I šteta…šteta
Tog vina nepopijenog.




 

 

 

 

hologram @ 15:47 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
petak, prosinac 20, 2013
 

Da li ti nešto znači
To što stižem u tvoj grad...
Ti nisi kao prije nježno sjetan
U mojim očima okupan
Nekako si bezvoljom zaokupljen
Niti malo zao samo izgubljen
Putnik u stoljeće dugom danu
Pomalo si svojih mrvica
Razdijelio onima tebe gladnih
Na mene ni jedna nije pala
A ja s druge strane kože
Pletem željama…
Da mi je malo
Onih tvojih zagrljaja
I redoslijed slika
Koje smo zajedno voljeli
Naučio si me plesu
Po rubovima lascive paučine
Udaljio me od svojih svitanja
Da te ne podsjećam
Na neke bivše ljubavi
Nisi mi još rekao sve
Još u tvojim dlanovima
Nemire čvrsto držiš
Pa opet iza kapaka slikam…
Našim bojama duge
Da mi je malo
Tvojih toplih usana
I uzburkanog zraka
Mojim svilenim haljinama
Kako smo nekada
Zapleteni i umoreni
Kako smo poželjeli opet
A nismo stigli
Da li znaš?
Koračam tvojim gradom
Pod tuđim sretnim svjetlima
Puste nade tope se
Na snijegu mog kaputa
Svaka istina i tako
Ima dva lica
Ne vjerujem joj
Kada mi šapuće
Da tišina snova
Prosipa tišinu ispred nas.

 

 


hologram @ 19:53 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 11, 2013
Dopusti mi
Da jednom dišem za oboje
Ne mučimo se gorkim okusima
Masovnih istina
U ulici sa zabranjenim smjerom
Svilenim maramama
Zavežimo našim sjenama oči
Za zagrljaj ne trebaju vid
Trebaju im samo ispružene ruke
Ne čudi se
Što je na zidovima vremenskih crta
Naše trajanje izostavljeno
Bog ponekada poželi sakriti
Neke ljubavi čudnovate
Uzmi mi sa lica zanos
Baci ga u gomilu ostalih
Što sa stropa vise raširenih krila
Sto put dodirnuta
Anđeoskim blagoslovom
Ove je noći
U meni mećava nemira
Probala sam
Ali ne ide
Usne pamte…
I moje moći
Od sjećanja trnu
Postajem ravna crta na monitoru
Beživotna kosa na srebrnom pladnju
Pokušala sam
Ne mogu
I oči pamte…
Pamte tvoje plavo
Ne čudi se zato mom drhtanju
Ne dotiče me mrak zime
Režu me naše istine neumoljive
Ispod jednog neba
Imam te
I nemam te.

 







hologram @ 23:25 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare