Moj internet dnevnik
hologram

tracker
eXTReMe Tracker
Blog
srijeda, listopad 19, 2016
 

Danas je 19.10.2016.

 

Zadnji post na ovom blogu.

 

Pišem i pisat ću,a da li ću ponovno poželjeti objavljivati u ovoj formi..ne znam.

Bio je ovo moj hologram posvećen ljubavi,strasti,radosti i boli,sanjarenju i zbilji,zamišljenom i doživljenom.Bio je ovo blog s posvetom.

Dragim blogerima,slučajnim i namjernim čitateljima veeelika pusa..i vidimo se...tko zna kad i tko zna gdje!

 

 

 




hologram @ 17:30 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, listopad 8, 2016

(ciklus pjesame Dore Sergejevne)

 

Okiti mi večeras kosu
Krunom ledenih usana
Ja, bijela snijegom pokrivena
Nisam tvoja nevjesta.
Najdraži moj...
Naši zidovi u mraku
Zaboravu traže ime
Jutro sneno i mazno
Budi sunce za nas.
Pomiri se s tim..rekao si
Zovem je imenom tvojim!
Otimaš me od mene same
Svaki puta kada kažeš
Moja mila!
Osjećam da me ponekada
U usamljenim kutevima
Svojih pijanih sjećanja
Zarobiš u krugu ruku
I ljubiš me...ljubiš.
Ako se dogodi
Da ti magle oči zamute
A zima te odvede
Stranputicom sjeverno
Podalje od stvarnosti
Priznaj sebi bez srama
Da nismo bili bajka
Sa sretnim završetkom
Bili smo sretna bajka
Bez kraja.


 




hologram @ 17:52 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
UVOD
"Da,pristalica sam djela,a ne sladunjavih riječi.Nikada mi nije izgovorio da me voli ali mi je toliko puno i toliko često bezriječno djelima govorio da sam mu negdje blizu srca.
Voljeli smo tišinu.Svatko u njoj dijelom čuje ono što želi ali u amplitudi osobite bliskosti tišine se spajaju u jednu koja govori isto.On nije jedan od onih brbljavih muškaraca koji se trude,često nezanimljivim lamentiranjem zadržati pažnju žene na svojoj nesigurnoj osobnosti.Često je govorio upravo ono što ja nisam izgovorila, a mislima sam oblikovala.Moj prorok i čarobnjak!Čitao mi je misli iz očiju.Skenirao je moj kod koji i nisam skrivala.Nisam pristalica igrica,glume i filozofije "jedno mislim, a drugo radim".Njemu sam dala svoj genom,sve spletove DNK-a lanaca,satrukturu svog emocionalnog bića,intelekt sa svim crnim rupama neznanja,svoju kožu sa madežima,strijama i celulitom,svoje zeleno iz očiju,smijeh sa suzama.Eh da...sa suzama sam morala vrlo kontrolirano jer ih nije volio vidjeti.Kada su se tek zametnule u kutevima mojih očiju spremne da se rode na donjoj trepavici on je već dizao brane,nosio maramice i kristalne čaše.Plakala sam pred njim samo od radosti.Tada mi je znao poljubiti oči praveći grimase od kojih sam se smijala još jače,a on je želio upravo to..želio je da se smijem.
Tragovi njega u dubokim brazdama mene,tako žive projekcije sveg doživljenog..toliko toga da vrijeme gubi pojam o trajanju.U tome je čarolija!Zašto svemu davati naziv,pakiranje i rok trajanja.I što je vrijeme?U vremenu samo samo mi prolazni-ci.Dogovor o mjernoj jedinici naše prolaznosti...sat i dan,godina ili tek stotinka sekunde.Sastali se ljudi pa se dogovorili.Hajdemo sve mjeriti!Izmjerimo vrijeme,ljubav,život..izmjerimo koliko je tko i što daleko(mjerimo li koliko nam je tko blizu).Izmjerimo tok rijeke,dubinu mora,brzinu padanja lista s drveta,okretanje kotača bicikla u vožnji nizbrdicom itd..itd.Mjerimo li radost?Koja je mjerna jedinica za smijeh,zagrljaj,humanost,ljubav?Beskonačnost je našem umu teško prihvatljiva.Jednostavno naučili su nas da sve stavimo u četvrtaste oblike s oštrim kutevima i ivicama pravila,ograničenja,očekivanje,dopuštenog,moralnog,prihvatljivog,uobičajenog,poželjnog.Tako i vrijeme krotimo cijeli život(ili ono kroti i okiva nas?).Ili nam bježi ili zaostaje za nama.Vrijeme ovisi o nama,mi mu dajemo trajanje.Tko zna koliko je zemaljskih sto godina mjernih jedinica trajanja neke druge civilizacije u svemiru i u samoj beskonačnosti.I pojam o svemiru i drugim astronomskim kategorijama drugi su nam servirali kao istinu.Vjerujemo slikama,snimkama i riječima.Zašto onda često ne vjerujemo onome što osjećamo?
Ja njemu-tebi vjerujem.
Ljubav!Jedinstvena kategorija,a puno podgrupa.Ljubav zbog koje još postojimo.Ta ljubav koju smo smjestili u dio tijela u srce iako je često osjetimo i drugdje.U trbuhu npr.kao znakovite vibracije zvane leptirići ili u koljenima..kada zaklecaju jer su oči ugledale dragi lik na pragu stana.Eto i to smo naučili stereotipima prenošenih pojmova.Staviti ljubav u okvir tijela pa je već i senzacija na koži izlazak iz kalupa.Zašto ljubav ne bi mogla biti oko nas?Mislim pri tom na subjektivan i osobni doživljaj,ne na ljubav koju "vidimo" svim osjetima kod drugih bića..jer ljubav nije samo naše vlasništvo.Prisvojena ljubav je utamničena ljubav.Da moguće je i vrlo je lijep osjećaj kada ljubav intenzivno osjetiš i izvan tijela.Voliš radi ljubavi same,a ne samo zbog toga da nešto od nje dobiješ.Ljubav bez očekivanja..slobodna i oslobođena svih ego igrica,namještaljki emocionalnih nagodbi i pogodbi.Nazivamo je bezuvjetnom ljubavlju i ponajčešće je vežemo uz Boga i majčinstvo,a ja opet mislim da i tu kao i svugdje nema pravila.Pravilo je...da nema pravila.
On je zaslužan za pad mog Berlinskog zida iza kojega je moj buntovni i prkosni bitak čučao ukalupljen u konzervi pogodnog i prigodnog ponašanja,razmišljanja,životarenja,buđenja i sanjarenja.Ma on je digao revoluciju,moj ruski vojnik...otvorio je moj prozor da vrisnem i kažem što mislim i želim i da me baš briga hoću li tada nekoga probuditi iz stoljetnog sna iako ću mu se vrlo vjerojatno ispričati zbog toga..i ponoviti opet isto.
Voljela sam( i još volim,ma obožavam) njegov osebujan stil komunikacije,otvorenost,zaigranost,vrlo istančanu moć zapažanja.Voljela sam i njegovu neozbiljnost i humor,brutalnu iskrenost.Voljela sam i volim sve to i još mnogo toga što je bilo samo naše i ne želim o tome pisati jer ću na neki način oskrnaviti ljepotu tog imanja,prostituirati dragocjenosti za koje je najvažnije i najvrijednije da smo ih mi imali i imamo i da smo bili i jesmo hrabri učiniti nešto od onoga o čemu puno ljudi mašta i sanjari.Mi smo bili i jesmo hrabri.Ovi promijenjivi padeži..nisu slučajnost.Sve se uklapa u moja razmišljanja o vremenu i trajanju.Pa što je to prošlost ako je jedino što jest stalno.. mijena.Uostalom ja već danas živim za sutra.
Ja sam sretna žena i bez njega u blizini.Kazna ili blagoslov?Svakako je on moj blagoslov,dar u životu.Kako vjerujem da se ništa ne događa slučajno ni on u mom životu nije slučajnost.Često znam reći da je on moja sudbinska slučajnost.I znam da nas s nekim ljudima u životu veže i spaja puno više od materijalnih i opipljivih ovozemaljskih kategorija.Mi smo putnici kroz vrijeme.Mi smo našli pukotinu za bijeg,dolazak i povratak,za prolaz,za sakrivanje i spajanje.Mi se u toj pukotini ponekada izgubimo pa opet nađemo.Ta nas pukotina ponekada razdvoji pa nas opet spoji u njoj samoj.Pukotina je mjesto gdje se nalazimo kada se pogubimo.To je naša baza između svijetova.Kroz pukotinu ulazimo u astralni svijet i režiramo naše snove,pa se jutrom smješkamo dok trljamo oči provjeravajući gdje smo...i s kim smo.
Pukotina asocira na podijelu,prostor za pad i propast,liniju za diobu i razdvajanje.Nama je pukotina mjesto za život.
Ne trebaš mi reći da sam ti draga i da si sretan što sam tu.Ne trebaš jer ja znam.Svaki puta kada mi stavljaš pod noge mali crveni ručnik da se ne okliznem kada izlazim iz kade i da mi stopalima ne bude hladno,svaki puta kada me razveseliš porcijom čvaraka(pravih slavonskih),svaki puta kada mi pustiš glazbu koju volim-o i kada zagrljeni na tvom plavom krevetu šuteći slušamo,a ti mi poljubiš vrat i staviš lice na moju kosu pa me još jače stisneš uz sebe.I onda kada nije vrijeme maškara, a ti se obučeš u kostim šeika i nasmiješ me.I onda kada slušamo omiljenog izvođača na koncertu i sjedimo na stepenicama jer su organizatori prodali previše karata.I onda kada sam s tvog prozora gledala autobuse,pa nebodere,pa grad ispod nas sa svijetlima u mraku.
Ne trebaš mi reći da sam ti draga ni onda kada mi pokloniš one smiješne,tople papuče s vimenom kravice ( hm,razmišljam ima li u tome neke simbolike? :))i cd s glazbom samo za mene.I onda kada me upoznaš s dragim prijateljem,kada jedemo lazanje i pijemo crno vino..gledamo filmove,gledamo mrak,slušamo u mraku,stavljamo veš na sušilicu,pričamo o svemu ....i onda...i onda...i sada.
Patetika i drama.Nepotrebne opcije i u životu i u pisanju.Sladunjavost...pobjegne katkada iako joj nisam obožavateljica.
Evo me stižem ljubavi,pijemo danas kavu na Trgu cvijeća :)))"
I dalje se nastavlja priča,psihološka ljubavna drama s neočekivanim obratima i završetkom.Rukopis odležao skoro 2 godine.Sada je na dotjerivanju,sadržajno,stilski i jezično...a onda ide na lekturu..korekturu radim ja.Vjerujem da će slijedeće godine biti ukoričen
hologram @ 17:40 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, listopad 5, 2016
(moja prva "muška" pjesma)
Ti znaš da volim tišinu
I u njoj nju
Preslab da vrisnem
"Ne nedostaješ mi više!"
A ti,što god da želiš
Od mene ćeš dobiti
Samo žig opore boli
Hrapave i prazne ruke
Čekaonicu sa jednom stolicom.
Ti znaš da volim vino
Na tankim bridovima čaše
Usnama ga žedan dočekujem
Onako kako bih nju
Na svojim vratima ljubio
S ushićenjem i nijemo sretan
Tebi mogu ponuditi
Tuđe ime na obnaženom ramenu
I pijanog sebe.
Ti znaš da ja volim slobodu
S njom sam divlji zmaj
Samo tako živ i moćan
A opet ispod ljušture slab
Čeznem za pitomim skutima
Njene plave haljine
Tebi mogu ponuditi
Ostatke od onoga
Što nekad sam bio ja.
Ti bezimena
Čekam da odeš
Zato šutim
Jer tišina s nama nema ništa
A ljubav još manje.
hologram @ 22:18 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, srpanj 26, 2016
Ludost na tvojim prstima
Zrakom nemir sije
Rekla sam ti...
Nacrtaj mi ljubav
Stavi mi svjetlo u oči
Bit ću ti krijesnica
Ošišaj me
Bit ću tvoj šal
Oboji mi kožu šareno
Bit ću duga na stropu
Nacrtaj mi radost
Bit ću bora pored usana
Zagolicaj mi stopala
Bit ću smijeh na krevetu
Otkopčaj mi haljinu
Bit ću porub stidu
Crtaj mi prstima ljubav.


hologram @ 21:28 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, lipanj 26, 2016
Da si barem ovdje
Za jedan zagrljaj
U krugu tvojih ruku
Ostao je moj sretan svijet
Da si samo tada
Glasno rekao sve
Svi bi okovi uma
Pali pred nama ponizno
Da je suđeno
Dogodilo bi se
Samo je utjeha
Za sve strašljive ljubavnike
Da je neko drugo vrijeme
Tvoji prozori
S pogledom na nebo
Gledali bi u naše dvorište
Duga bi ispod tvog kreveta
Pobjegla na nebo
A autobusi bi se smijali
Novoj kući na Trgu
Da je neko drugo vrijeme
Ne bi bilo sve
Na pola prazno
Moje bi pjesme
Spavale ispod tvog jastuka
Mjesečinom bi me ljubio
I sanjao sretnim snovima
Kad patetiku zatvoriš
U ladicu starina
Dramatiziranje pokloniš
Kazalištu sjena
Suzama postaviš brane
Nizvodno od tuge
Poželiš da je ljubav istina
Da na visokim potpeticama
Nosim bijes stanarke sa psom
Poželiš da zajedno slušamo
Balaševića i Pink Floyd
Poželiš da s tobom
Ostanem duže od trajanja
Plamena i topline
Jedne malene svijeće.
hologram @ 21:03 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, lipanj 24, 2016
Vrijedna je čekanja
I malo tuge
Ona u tebe vjeruje
Vraća se s kraja svijeta
Na tvojim brdima
Sadi mraku zvijezde
Vrisni njeno ime...
To što miriše u vjetru
To što ti kožom struji
To što te u grlu steže
To je ona
Vrisni njeno ime...
Ne dolazi više sam
U ovoj smo šumi
Porota i sud ljubavi
Mi mjesečeve sestrice
Zadivljena tobom
Usne nam je ostavila
Da ti njima ljubimo oči
I dok ti krademo plavo
Ti iz grudiju uzmi
U krv stavi
I vrisni njeno ime.
hologram @ 14:51 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, svibanj 30, 2016
Zaustavi
Ovaj dan da te ljubim
Do beskraja i natrag
Ne dopusti da to učini mrak
I sit odšeta do vremeplova
Jer vrijeme će kvantnom formulom
Namjestiti brojeve na dan tvog rođenja
Odriješiti nevinost duša
U još neoplođenoj godini
Ti i ja ćemo drugačijim imenima
Dozivati ruke na dodir
Mirisati čokoladu i vino
Mrijestiti želje silnicama požude
Nedoumicom zagolicanih lica
Učinit će nam se
Da smo u reprizi već doživljenog
U ovom trenutku na dah udaljeni
I da jedan dio tebe
Uvjek putuje samnom kroz vrijeme
Razbijajući staklene čaše
Tebi za radost
Svilenom maramicom
Obrisao si moje zavjete i
Tragove rođendanskog kolača
Sa svih mojih poljubaca lipanjskih
Popio si medom začinjene nektare
Ozelenjelih mi grudi
I zavrtio me još jednom
Po bridovima našeg spajanja
Svjetlosne si titraje mene
S mojih ispruženih dlanova
Zarobio vremenom zavjetovanih tajni
U kojima te ljubim
Na dan tvog
Prvog treptaja svijetu
Prvog udaha oporog zraka
Nesavršeno oblikovanog kruga
Ljubim te
Na dan tvog rođenja
Do beskraja i natrag.

hologram @ 23:56 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, svibanj 29, 2016

Nisi ti kriv...
Nije krivo ni mjesto ni vrijeme
Tišina kojom slušamo
Nikad izgovoreno
Šutnja kojom govorimo
Nesigurno i bojažljivo
Ti nisi mogao znati
Da će ti prsti ostati
Zapleteni u mojoj kosi
I da ćeš tako nedodirom
Jutriti snen i zamišljen
Ti si oslobođen krivnje
Za utaju žudnje
I snova u kojima
Pored tebe
Diše i miriše netko tvoj
Ne,ti nisi kriv
Što se vraćaš svojoj ludosti
Potpuno trijezan i lucidan
Obezglavljenom smislu
Ne tražiš opravdanje
Ni nadomjestak
Bezdanu mog nedostajanja.



hologram @ 20:13 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 5, 2016
Svjedok sam uprizorenja dvoboja
Radost i tuga u duelu
Kockaju se svojim trajanjem
Dijele vladavinu nadamnom
Bez prava na žalbu i milost
Žele me podjednako oboje.
Ostala sam na onom mjestu
Sjecišta naših dodira beztjelesnih
Raskrižju ponuda snova i stvarnosti
Zemlje iz koje niče sjeme nade
Ostala sam u tišini...
Slušam je kako vrišti šutnjom
Priča dvoglasjem svijesti i podsvjesti
Kopira moje misli
Prevodi ih razumom
Grli me i grebe naizmjence
Često je u kutu svojih nemira
Slušam i dodirujem
Bistrim je i mutim iznova
Tjeram je i opet nijemo dozivam
Kada ugrizem usnu
I kada me zaboli jako
Poželim da je šutimo zajedno
U krugu tvojih ruku.
hologram @ 12:05 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 4, 2016
Kada me tišinom vratiš
Na drugu stranu ponoći
Ne dodiruj ožiljke
Bijelih kosih stropova
U svojim odajama nemira
Dok smo kao zmajevi
Na nebu krotili vjetar
Na polovici tirkiznog dana
Tvoje plavo i moje zeleno
Zaigrano i glasno
Na brdu s bistrim izvorima
Prstima se puteno grlilo
Usnama se opijeno ljubilo
Kožom osluškivalo mazno
Samo kaži iskreno
Jesam li još tvoje
Malo toplog na dlanu
Malo snenog na grudima
Imaš li još pod krevetom
Dugu lancima okovanu
U sobi s pogledom na grad
Uhvatiš li ponekada
Sjetu za rub haljine
Kidaš li trepavice sumnji
I listove mojih nadglasanih tišina
Ljubavi...
Na drugom kraju grada
Palim svjetlo tvojim tamama
Tuge ti mrežama krotim
U pukotini ovog svijeta
Samo sam žena bez imena.
hologram @ 11:18 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, travanj 1, 2016
 

Ne tjeraj me da ti iznova pričam

Koliko boli otvoreni kirurški rez tuge

S druge strane kože tvojih sidrišta

Vidiš li da tvoje filigranske dodire

Stavljam u svilene marame i metalne kutijice

Ukrotit ću ih oholo mekim i hladnim plohama

Slutiš li kako je teško zaustaviti pomahnitali krik

Na otvorenim usnama s porculanskim ugrizom

Opiti ga samo jednom toplom kapljicom krvi

Omamiti ga do odumiranja i odustajanja

Zamišljaš li kako zavodljivo i vješto kidam

S tvoje košulje zlatnu dugmad redom

Dok ti letargično putuješ mojim vratom

Ne govori nikome koliko smo se bezumno voljeli

Oni neće razumjeti zašto smo lomili mrak

Na rubovima bludne ponoći

Zašto smo se nebrojeno puta sakrivali

Pod zvonom crkve sa poludjelim satovima

Kako smo ispruženim rukama držali noć

Nudeći joj oprost što zavodi dan

A s mjesecom vodi ljubav javno

Mi nismo od onih sladunjavih parova

Ukoričeni običnom pričom u izlogu kioska

Mi nismo za jeftinu rasprodaju i reklamu

Mi smo za skok niz vodopad

Mi smo za žar pod tabanima

Mi smo za putovanje kroz vrijeme

Put do Sibira je dug govore nam

Ne puštaj mi ruku ni kada se tvoja smrzne

Ne puštaj me ni onda kada znaš

Da ja više nisam iza tebe.

hologram @ 10:15 |Komentiraj | Komentari: 0
Napustila sam mjesto

Gdje smo tako lako mogli

Nebo rukama dodirnuti

Samo da smo na prste stali

Mjesto u izmaglici stvarnog

S blijedim tajnim zapisima

Kojima me zaklinjući šutnjom

Posvetiše monahinje u crnom

Brala sam trnje golim rukama

Lako i nježno kraljevski

Za svatove u đavoljoj varoši

Nudila sam bol i krv

Za ljubav i šačicu patnje

Žena sa crvenom kosom

Poganskim je molitvama

Začarala tvoju svijest

Kamenom je okamenila

Nevjestu i rođenog sina

Od tog dana zmijoliko

Pleše mijenjajući kožu

Ćud ćudljivima podmeće

I sebe tebi mudro nudi

Otišla sam s tog ukletog mjesta

Gledajući u okamenjenu ljubav

S naramkom ubijene

Svatovske pjesme u rukama

Trebala sam bosonoga

Ugasiti njenu zlu vatru

Moći joj pepelom

Crnom šumom razasuti

Da sam slutnju slušala

Prepoznala bih u tišini

Kome vjeruješ,a kome lažeš

Zatvaraš li uvijek oči

Hodajući prečicom do istine

U tužnoj legendi

Na mom blijedom licu

Smiješak se ohrabrio

Danas sam dotakla svoje nebo.

 

                             (inspirirano legendom kamenih svatova)

hologram @ 10:12 |Komentiraj | Komentari: 0
 

Ti nisi prašina da te otresem

Riječ koju gutam suhog grla

Ruka koja stisne u džepu šaku

Ja nisam vjetar bez smjera

Loš san bez sadržaja i boje

Osmjeh s pokvarenim zubima

U kronologiji proreda

Mi smo harmonija tišine

Zrak i molekula

Esej i knjiga

Isprepleteni prsti dvije duše

Zmajevi na nebu

Duga iznad grada

Zvuk radosti u srcu.

Kako jednostavno pjevanje

Kakva jedinstvena ljubav

Još smo tu

Još smo tu…..

hologram @ 10:10 |Komentiraj | Komentari: 0
 

Preko puta zamagljenog ogledala

S druge strane konkavne opasnosti

Slabost mi ruke zauzdava

Stvarnost zjenice ljulja

Nisam nevina u dijagonali tvojih riječi

Samo sam sretna opet u gnijezdo došla

Ljubljena već na pragu neodoljivo

Što nam još treba osim hrabrosti?

Zmajevi slobodom lete

Tek kada uzicom iz dlana pobjegnu.

 

hologram @ 10:06 |Komentiraj | Komentari: 0
Samo s tobom tako lijepa

Divlja u pretijesnoj pitomoj koži

Večeras nisam spremna za tugu

Pronađi još jedno drago mjesto

Za grebanje dopadljivim riječima

Umješno mazno i strpljivo

Stići ćeš do mete bez ciljanja

Otkidaš premijerno jutro danu

Prije prvog pića na šanku

Novo srce zakopčano do grla

Častiš prekobrojnim udarcima šakom

Život iza rešetaka sudbine

Ponos ispod nogu istine

Neka pričaju kako smo laž

Na snimanju ovog filma

Sami smo birali uloge

Reci mi…

Zašto nam suze oči

Dok se smijemo?




hologram @ 10:03 |Komentiraj | Komentari: 0
 
Na sunčanoj strani naše ulice
Uplićem dan u pletenice
Lutam neparnim brojevima kuća
Otvaram prozore bez kucanja
Kredom pišem po pločniku
Iščekujući tvoju sjenu
Slaba sam s mrakom u očima
Prespora da te sustignem
Sve sam manja
Ti sve dalje
I tvoja sjena
Bježi i uzmiče
Tako malo treba
Za radost pod kožom
Samo komadić sunca
Iza polovice dana
Na drugom listu tvoje priče
Zadnje sam slovo prije točke
Sretna što nisam kraj.
hologram @ 09:58 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, ožujak 15, 2016
Tko ti to umiljato laže
Kako tišina ubija smiješeći se
Tko ti sa stilom lomi prste
Kad bi da me grliš
Tko ti usne svojima okiva
Kad bi ti da me ljubiš
Nije strah tvoja ljupka mezimica
Nije nemoć tvoj egoističan demon
I to što nam nedostaje naša ljubav
I d-mol u pjesmi za mene
Ne sječe mi krila
Već sadi nesanicu
Ne skriva svirepost dualizma
Već ga na stijegu sjenama nosi
Na dovratku još jedne noći
U mraku kao u vodi
Tamo gdje bez svjetla i zraka
Mogu duže no što mogu bez tebe
Samo sam nešto poput uzduha
Pred tobom samo kap na trepavici
Crta koja ljubi plavo na nebu
Purpur u blijedilu ogledala
Silnice spajanja na ivici pucanja
Mi kao prognani bjegunci
Odmetnici vlastitih rešetki
Na pladnju mjesečevih mijena
Slavimo pijanstvo u krugu tvojih ruku
I ja koja sam te  ostala željna
Za zauvijek
Nije za igru
Za put do vječnosti
Nije za laž
Za tebe
Nije važno kako i kad
Za neke druge svjetove
Nije za ovaj život sad
Ja očima,usnama i prstima
Kožom i kosom
Ja još jednom tišinom
Opet ostajem samo
Tvoja.

hologram @ 00:24 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, ožujak 5, 2016
Dažd nam vodom piše zavjete

Opskurni umjetnici slikaju portrete

Svećenici nas vabe preobraćenjem

Mi ipak suviše jedinstveno volimo

I prkosom opsesivno

Maglu u oči tiskamo tijesno

Pijeskom punimo šuplje teze

Polomljenim kopljima dižemo stjegove

Munje se noćas panično množe

Nevinije od tvojih poljubaca ponoćnih

Ne stavljaj me u okvir fotografije

U četvrtaste umne tvorevine

Ja sam pukotina plavog na obzoru

Prekobrojni sat u danu

Zrnce ushita koje ti nedostaje.

hologram @ 10:09 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
U slijepim ulicama šutnje tražimo se
Gladno poput vatre koja guta zrak
Moćno poput mraka koji
Umorom dočekuje mlado jutro.
Bez pitanja nam jesen maglom
Slavljenički zauzima vidike
I odnosi boju iz očiju.
Potomci lanjskih kiša
Slapovima niz strme misli
Ispiru nam inat.
Tako daleko nismo stigli…
Tamo gdje smo nacrtali
Kuću s jabukama na prozorima
Tamo gdje sam čitajući Jesenjina
Tebe zvala njegovim imenom.
Do duge nam treba još sedam godina
Ja ću stići do nje
Čekam te Sergeju.
hologram @ 10:07 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare